16:47 ZVORNIK-KULA GRAD: RAHMETLI ASIM HADZIC-DZEDO |
Rahmetli Đedo je još u onom sistemu optuživan i zatvaran kao navodni muslimanski nacionalista.
Da nije bilo rahmetli Đede, pitanje je da li bismo i mi ostali živi i koliko bi još žrtava u Podrinju bilo. Znamo šta se desilo s Bošnjacima iz Zvornika i okolnih sela, koji nisu pružili otpor, nadajući se da će biti pošteđeni. Riječi su ovo Šabana Fejzića, mještanina Kula Grada kod Zvornika i jednog od saboraca rahmetli Asima Hadžića Đede, čuvenog organizatora otpora u još čuvenijem zvorničkom prigradskom naselju.
Zločinački pohod
Asim Hadžić, vrijedni i ugledni domaćin, stao je prije 20 godina ispred svojih komšija i na Kula Gradu, kako je zabilježeno, pružen je prvi organizirani otpor Karadžićevim i Arkanovim koljačima.
Uz pomoć nekolicine boraca iz samog Zvornika, okolnih sela i patriota sa područja Kalesije i Živinica, agresor je privremeno zaustavljen. Herojska odbrana Kula Grada trajala je dvadesetak dana, dovoljno da vlast i narod u susjednim općinama sagledaju pravu prirodu i namjere zločinačkog pohoda i da se sami bolje organiziraju.
Rahmetli Đedo je, kažu, posljednji i napustio Kula Grad.
Preživio je rat i među prvima se vratio u ovo živopisno naselje, naslonjeno na drevnu tvrđavu. Iznenadna smrt zatekla ga je u drugoj godini nakon povratka. Ukopan je u blizini čuvenog turbeta šejha Hasana Kaimije i mezara još jednog heroja iz ovog mjesta, svog rođaka Senahida Hadžića.
Kula Grad danas je tipično povratničko mjesto, u kojem se ljudi bore da opstanu. Među pedesetak porodica koje ovdje preživljavaju su i njegova supruga Javra (68) i sin Muhamed (46), i sam učesnik odbrane i ratni vojni invalid.
S obzirom na to da rahmetli Asim nikada nije radio u nekoj firmi, a iz rata je izašao živ i sa svim dijelovima tijela, oni danas nemaju nikakva primanja.
Rijetki se sjete
- Živimo od 40 KM Muhamedove invalidnine i od poljoprivrede, a pomognu nam i drugi sin Mensur, koji je ostao u Živinicama, te kćerke i zetovi - kaže Javra Hadžić.
Njen muž je još u onom sistemu optuživan i zatvaran kao navodni muslimanski nacionalista. Među prvima je prepoznao šta se sprema njegovom narodu i nije imao dilema kada se trebalo suprotstaviti zlu koje je došlo s obje strane Drine.
- Moj Asim uvijek je prvo gledao na narod i državu, a njemu i porodici kako bude. Ne krivim ga zbog toga, ali mi je žao kada vidim ko sve prima razne penzije, a njega, kažu, nema ni na kakvom spisku - žali se supruga rahmetli Đede.
Kroz njihovu kuću su prije dvije decenije, tražeći spas, prošle rijeke prognanika iz samog grada Zvornika i okolice. Rijetki se u svojoj sadašnjoj sigurnosti prisjete sijedog čovjeka i njegove porodice, koji su im prvi pružili utočište.
- Mog oca ljudi se sjete samo kada su neke godišnjice. Obiđe nas poneko od njegovih bivših stranačkih i ratnih drugova i donese kakvu pomoć. Najteže mi je to što znam da su, zahvaljujući njemu, mnogi i dobili to što danas imaju - kaže Muhamed, pazeći na svoje stado ovaca. Nada se da će neki službenik u nekoj boračkoj evidenciji ipak pronaći i ime njegovog babe te da će se obećanje da će "sve brzo biti završeno", jednom i ispuniti.
Prošlo deset godina od smrti
Zbog materijalne nesigurnosti, Asimov sin Muhamed nije ni zasnovao porodicu. - Govore nam da će skoro deset godina nakon očeve smrti konačno biti riješeno pitanje porodične penzije i da ćemo imati kakva-takva primanja, što bi nam mnogo pomoglo - kaže Muhamed Hadžić, koga, zajedno sa majkom, ostavismo na njivi, uobičajenom povratničkom radnom mjestu.
|
| Category: Podrinjske vijesti | Views: 2553 | |
| Total comments: 0 | |