Svake godine 6. novembra, parastosom i polaganjem cvijeća na Glođanskom brdu kod Zvornika, obilježava se godišnjica "stradanja 126 srpskih vojnika i civila". Da se ne radi o "stradanju", ili "zločinu", govore činjenice:

Kamenica kod Zvornika, danas poznata kao "Dolina masovnih grobnica", je od 7. aprila pa sve do kraja februara 1993. godine bila dijelom enklave Kamenica, Cerska i Konjević polje.

Nije postojala veza ove enklave sa slobodnom teritorijom Srebrenice, sve do januara 1993. godine, kada je zauzeta Kravica.

 

Prije rata Kamenicu su činile dvije mjesne zajednice, Gornja i Donja Kamenica. Na oba kraja Kamenice su se nalazili zaseoci koji su naseljeni Srbima.

Glođansko brdo je brdašce koje dijeli Kamenicu i Glode.

Polovinom oktobra u jednoj od brojnih ofanziva vojska RS probija linije odbrane iz pravca Snagova i u Kamenicu ulazi kroz sredinu, te koristi situaciju i zauzima kompletnu slobodnu teritoriju tog dijela opštine Zvornik, izuzev mjesta Glodi.

Stanovništvo bježi prema ostatku enklave Cerskoj i Konjević Polju, preko planine Udrč. 

Odmah nakon zauzimanja VRS se ukopava na Glođanskom brdu - u roku 3 do 4 dana vrhom Glođanskog brda iskopane su tranšeje u čitavoj dužini. Posao je bio olakšan, zbog šumskog puta koji je išao ovim brdom, dužine oko 5 kilometara.

Zvornički odred traži od Nasera Orića da sa svojom grupom, sa kojom je početkom novembra stigao u Konjević Polje radi uspostave komande, dođe u Glodi i vodi akciju ponovnog oslobađanja Kamenice. 

Orić dolazi u Glode sa ovom grupom ( 50 boraca ) i još oko 200 boraca iz Cerske i Konjević polja i ujutro 6. novembra napadaju i zauzimaju ponovo kompletno područje - zauzeto, spaljeno i uništeno 20-tak dana ranije.

Orić i njegova grupa napadaju sa frontalne strane iz pravca Glodi, a jedinice Zvorničkog odreda su prethodno dolinom rijeke Drinjače u širokom luku zaobišle Glođansko brdo i zemunicama na Glođanskom brdu došle sa leđa.

Istovremeno je sa nekoliko zolja i granata iz RPG-a napadnuta komanda jedinica vojske RS, smještena u dvije bošnjačke kuće u mjestu Ravne.

Zanimljivo, valjda zbog samouvjerenosti, u tim kućama je bilo smješteno i skladište oružja! Došlo je do eksplozije MTS-a i zapaljenja, i mnogi su izginuli na tom mjestu.

To je polučilo strašan psihološki efekat na jedinice VRS koje su bile na Glođanskom brdu.

Odmah nakon ove eksplozije došlo je do panike na brdu, napuštanja tranšeja i zemunica i bijega prema Zvorniku. Uspjeli su se spasiti samo rijetki.

Taj dan je poginulo 126 vojnika RS.

Godinama se ova akcija na Glođanskom brdu prikazuje kao zločin, iako se radilo o regularnoj vojnoj operaciji, jednostavno, u Kamenici taj dan nije moglo biti srpskih civila iz više razloga.

Područje koje je vojska RS ranije zauzela, a koje su borci Armije BiH oslobodili je bilo samo i isključivo naseljeno Bošnjacima.

Svi objekti su bili zapaljeni, opljačkani i uništeni. Nakon oslobađanja tih područja nije bilo nijedne kuće uslovne za život.

S obzirom da civili nisu mogli, a nisu ni imali nikakvu potrebu da tu žive, kako su se onda mogli naći u zoru na Glođanskom brdu ili Kamenici?

Također, prilikom suđenja Naseru Oriću u Hagu, ova akcija je okarakterisana kao čista vojna operacija.

Otkuda onda sva priča o zločinima na Glođanskom brdu, "ubistvima civila", pokušajima da se "zatre srpsko seme" u tim krajevima?

Tu ne pomažu ni transkripti i 300 stranica presude s obrazloženjem pojedinih slučajeva na stranici Haškog suda. U kontekstu krivične istrage, kazala je Florence Hartman, vojnici i policajci koji su stradali u oružanim sukobima ne mogu se poistovjetiti sa žrtvama ratnih zločina kao što su, na primjer, masovne egzekucije.

No, i jednostavno, potrebno je pronaći opravdanje za genocid u Srebrenici i izjednačiti krivicu, poduprijeti tezu da su "sve strane činile zločine". U tu svrhu propagandna mašinerija ne preza i da regularnu vojnu akciju proglasi zločinom, te da svake godine predano radi na njenom obilježavanju.

Uostalom, kao što ne preza i da otvoreno negira genocid u Srebrenici, uprkos presudama Haškog tribunala i iznesenim dokazima.

 

(vakat.ba)