Ljubav prema bosanskohercegovačkoj tradiciji, običajima i starinama svakodnevna je motivacija Krajišnika Hasana Keranovića iz Cazina. Starine kao što su ćilim, sofra, sehara i stap bile su mu dovoljna inspiracija da se tradiciji posveti u potpunosti. Pitamo ga – zašto bavljenje tradicijom i starinama? Keranović kaže da veliku ljubav gaji prema tradiciji Bosne i Hercegovine. Sve je počelo kao hobi i priznaje – i danas je tako. Projekti kao što je njegov podrazumijevaju duhovno zadovoljstvo, a ne materijalno kojemu većina teži.

Uložio veliki trud

“Kada sam sagledao kako drugi čuvaju svoje adete, starine i običaje…, tako se u meni rodila velika želja i volja da i ja sakupljam starine i da pokušam sačuvati ovo tradicije što nam je ostalo”, kaže. Ima još onih koji se brinu o očuvanju tradicije: veliki broj kulturno-umjetničkih društava, raznih udruženja koji aktivno na svaki način pokušavaju otrgnuti našu tradiciju od zaborava, kao što su razne igre, izvorne pjesme, dramske sekcije, narodne nošnje…, dok on sakuplja starine koje želi sačuvati kako bih ih prenio na mlađu generaciju.
Već smo rekli – njega ne zanima materijalno. Velikim trudom i uz puno prolivenog znoja, uspio je sakupiti veliki broj starina. To je ono što ga čini zadovoljnim, kaže.
“Rodbina,prijatelji, nekolicina medija, KUD-ovi, razna udruženja su primijetili moj trud prema očuvanju tradicije, dok su vlasti na svim razinama ostale gluhe i slijepe, ali se nadam da ću jednog dana naići na razumijevanje”, kaže Keranović. Ističe da ima jako zanimljive planove za budućnost. “Želim jednu kuću namjestiti svu u starom ruhu, kako bih sve starine sačuvao, a to bi ujedno bio i jedan ‘Muzej starina’ u našoj Krajini”.

Nije lako…

Tradiciju, kaže, nije lako čuvati i njome se baviti, no sretan je što ga, upravo i zbog toga čime se bavi, cijeni veliki broj prijatelja, KUD-ova, medija… – jer nastoji c očuvati našu zaboravljenu tradiciju. Prošle je godine organizirao “Krajiško tradicionalno sijelo” – program u trajanju od sat vremena. No, nisu to njegove jedine aktivnosti. Član je Udruženja “Koprivna”, gdje vodi dramsku sekciju. Njegove starine su također svugdje dobrodošle: razna kulturno-umjetnička društva, kad organiziraju program obilježavanja godišnjice postojanja, pozivaju ga da sa svojim starinama uredi jednu tipičnu tradicionalnu bosansku sobu na pozornici. Njegove su starine tako bile ne samo u našoj zemlji, nego i u Sloveniji i dalekoj Danskoj. Keranović nam otkriva da je ono što ga najviše raduje ono što se događa u Cazinu – počelo je snimanje filma “Uvelo poljsko cvijeće”. Nositelji tog velikog projekta su KUD “Liskovac” i Jasmin Hadžić, a Hasan Keranović je za svoj trud i dobio glavnu ulogu u tom filmu. U filmu će  biti prikazana radnja unatrag pedesetih godina, pa će se vidjeti i kako se tada živjelo, kakvi su bili običaji…
“Svaka starina ima svoju posebnu ljepotu i značenje. Ono što me najviše fascinira u prošlim vremenima jest narodna nošnja, sofra, ćilim, sehara, ibrik i drvena kola”, kaže ovaj mladić sa zanimljivim hobijem.



dnevni list