Prije nekoliko dana boraveći u najzapadnijem dijelu BiH, bolje rečeno u općini Bužim, nismo mogli propustiti prigodu u predvečerje ne posjetiti  šesteročlanu obitelj Emrić. Ovoga puta svoj posjet smo posvetili gospođi Halidi Emrić, jednoj od rijetkih žena Bosanske Krajine koja je cijeli svoj život posvetila, prije svega, svojoj obitelji, a na posebno mjesto stavlja i svoju veliku ljubav prema keramici u koju ugrađuje cijelu sebe i svoje umijeće. Njezini radovi se nalaze u mnogim domovima bh. umjetnika, političara i javnih osoba, poput Gradimira Gojera, Željka Komšića i hafiza Sulejmana Bugarija. Zanimljivo je i to da njezin nakit oko vrata nosi i turska glumica Berguzar Korel, poznata po ulozi Šeherzade iz serije “1001 noć”. Naime, prilikom posjeta turskog izaslanstva Općini Cazin, Halida se upoznala s glumicom i njezinim suprugom Halitom Ergencom i poklonila ovom poznatom glumačkom paru nakit i skulpturu. Kaže da je umjetničku crtu otkrila još u djetinjstvu, ali nije bilo nikog tko bi je usmjerio u tom pravcu. Sve je počelo 2000. godine kada je zajedno sa suprugom Seadom odlučila svoju ideju i realizirati. Širok je opseg njezinih radova: od izrade zdjela, vazi, nakita, do suvenira za svih 90 gradova u FBiH. Svaki od tih predmeta nosi pečat njezine duše i njezinih misli. Za Halidu je rad s keramikom isto kao da piše poeziju. Kaže da je njezina vječna inspiracija BiH i kultura srednjovjekovne Bosne, jer na taj način i umjetnici obrazuju naše mlade ljude.

Ukorijenjeno u duši

“Keramika je žensko pismo u likovnosti, to je nešto što je duboko ukorijenjeno u mojoj duši. To je kreativni kod koji je čekao da ga pronađem i da krenem u tu avanturu igre oblika i boja. Naravno, moj obiteljski okvir je bila kultura. Konstantnim konzumiranjem istinske kulture dođete u poziciju da morate početi i kreativno djelovati i iskazivati u formi umjetnosti svoje estetske ideje”, kaže Emrić. I njezin suprug je umjetnička duša – on se bavi slikarstvom. Halida kaže da su njih dvoje u biti potpuno različite umjetničke osobe, čak su im i ateljei 15 kilometara udaljeni jedan od drugog.
“Moj muž se uspješno bavi crtežom, grafikom i slikarstvom. Njegov  rad primijećen je na međunarodnoj i domaćoj likovnoj sceni. Principi njegove radne kulture, izbjegavanje površnosti i temeljit istraživački odnos prema svemu što radi i za mene su dobar obrazac kako izgraditi svoje djelo. Međutim, uvidom u naša djela primjećujete da se radi o potpuno različitim autorskim poetikama. A s druge strane, u ovom ljudskom i emocionalnom smislu nas dvoje smo dvije polovice jedne jabuke”, kaže ova umjetnica. Njihov brak je ove godine doživio punoljetnost. Tri sina i kći su njihovi ciljevi važniji od njih samih i umjetnosti. Harun je filozof, Hadžem se uspješno bavi glazbom, Hazer likovnošću, dok  mala Merjema najviše voli dobru knjigu. Halida povremeno ima izložbe u gradovima USŽ-a. Smatra da naši ljudi nemaju navika za praćenje umjetnosti tako da mora intenzivirati svoje izložbe na širokom rasponu naše domovine, od Ljubuškog, do Zvornika i od Srebrenika do Bugojna.
“Sve je to isto, iznenadite se koliko dobrih duša senzibilnih za umjetnost imamo u našim lokalnim sredinama”, kaže Emrić. U ranijoj mladosti se bavila poezijom.

Praiskonski san

“Moja umjetnička djela su slika moje duše, oni su rezultati moga praiskonskog sna. Složena je tehnologija izrade ovih predmeta, a još složeniji kreativni način u izboru motiva. Moderni likovni kontekst u mojim djelima stalno je utemeljen na istraživanju i priči iz bosanskog i humskog srednjovjekovlja”, objašnjava Halida svoj umjetnički rad. Pitamo je pomažu li joj u radu suprug i djeca?
“Kada govorimo u mojoj umjetnosti, tu svaki autor sve stvari mora uraditi sam. Kada se radi o obiteljskom obrtu SerhatArt, kada za neku općinu moramo izraditi veću količinu identičnih suvenira, tada se uključuje cijela obitelj”, kaže. Možda se kod nas umjetnost slabo cijeni, ali se ipak može učiniti mnogo.
“Ja znam puno umjetnika iz naše domovine koji su bili ozbiljni s organizacijom svoga djela tako da danas slave našu domovinu u cijelom svijetu kao slavni umjetnici. Nekad se mi podvrgnemo ovoj župskoj klimi i nismo ni svjesni da moramo uložiti truda i da svojom voljom moramo sasjeći ove magle i popeti se na vrhove koji su obasjani zlatnim suncem. Ja sam zadovoljna, uspijevam živjeti od umjetnosti, borim se, rezultati su očigledni, inače bi bila jedna od mnogobrojnih žena na zavodu za zapošljavanje. Svatko se mora izboriti za vlastitu sreću, ništa vam ne dolazi samo na tanjuru”, kaže iskreno. U svim segmentima obiteljskog života živi kreativno i pokušava pronaći skladna rješenja s manje otpora i trošenja energije.
“Cvijeće i vrt su moja opsesija, raspored namještaja svaki mjesec je drukčiji, dok kulinarstvu dajem posebnu pažnju iz kojeg moramo kao obitelj crpiti energiju vode, zelenila, tla, zraka…”. Keramika je, kaže, skupa tehnologija, zato je i rijetka. Pomoć je u počecima i nabavi alata imala od svih razina vlasti u Bosni i Hercegovini, preko javnih natječaja koji su raspisivani i svima je zahvalna. Do sada je izlagala u brojnim gradovima: u oko 50 njih u BiH, među kojima su i Sarajevo, Travnik, Ljubuški, Vitez, Bugojno, Goražde, Tuzla, Cazin, Bihać, Foča Ustikolina, Banovići, Zavidovići, Kakanj, Bosanska Krupa, Bužim, Ključ, Jajce… Na međunarodnoj sceni u Istanbulu, Beču, Klagenfurtu, Grazu, Ljubljani, Pirani, Kastavu, Buzetu, Zagrebu… Planovi su joj, kaže, izraditi najljepša djela o našoj lijepoj domovini.
“Takva djela da kada ih izložite u galerijama u blizini čujete glazbu i tamo u blizini kao da vile plešu, a ovdje u galeriji su ostavile svoje najljepše predmete”, kaže Halida, koja sudjeluje i u brojnim humanitarnim akcijama i smatra da je najvažnije da, kada vam se obrati čovjek u nevolji, date mu malo vremena i saslušate ga.
“Biti neizmjerno dobar i činite dobra djela u ime Gospodara koji sve stvara”, kaže na kraju Halida.